|
|
|
|
NAČINI SANACIJE VLAGE
U praksi su najpoznatije slijedeće građevinske metode sanacije kapilarne vlage:
Injektiranje objekata - tu se radi o jednoj vrlo agresivnoj metodi za statiku konstrukcije.
Injektiranje se sastoji od bušenja rupa u zidovima objekta uglavnom u visini tla. Rupe se buše jedna pored druge u određenom razmaku. Rupe se mogu bušiti u dva reda što će pospješiti sam uspjeh injektiranja. U rupe se stavi gumeno crijev, a kroz to se crijevo u objekat injektira ili “ulije” masa koja ima za zadaću da se razlije unutar konstrukcije po mikrokapilarama i tamo se strvrdne u plastičnu masu i na taj način poprimi ulogu plastične barijere za vlagu koja dolazi iz tla.
Mane tog načina su: - što se injektiranje objekta, u praksi uvijek izvodi samo na vanjskim, nosivim, zidovima objekta, dok unutarnji zidovi, pregradni zidovi i podovi i dalje ostaju netaknuti i podložni vlazi.
- drugi problem koji se zna dogoditi je da se masa koja je injektirana u objekat kroz rupe, ne razlije po zidu ravnomjerno pa se pojedinačne injektirane količine mase u zid međusobno ne spoje. Tako barijera unutar zida koja mora zaustaviti vlagu, ima rupa i propusna je.
- samo bušenje toliko rupa u podnožju objekta ne može nikao biti dobro za statiku objekta.
Presjecanje objekata - kao što sam naziv govori, u tom se građevinskom zahvatu objekt potpuno presječe uglavnom u razini s tlom. Posebnim se pilama pili zid metar po metar dužni i u potpiljenu dilataciju se uvlače trake vodonepropusnog materijala, neki izvođači čak koriste i lim.
Krajevi tih materijala koji se podvlače pod zid ( lim, ljepenke, folije i dr.) ostavljaju se na fasadi da strši van iz zida, jer kad bi se prekrili žbukom ili nekim drugim materijalom za završnu obradu zida, izolacija bi se premostila i vlaga bi sebi opet našta put prema gore.
Ova metoda sanacije kapilarne vlage je vrlo opasna za statiku objekta te tokom našeg rada na terenu, dolazili smo do slučajeva kad su objekti počeli pucati zbog toga.
Također iz naše prakse možemo izdvojiti situaciju kada se na objektu taj zahvat nije mogao u potpunosti izvesti jer pile s kojima se objekat siječe nisu bile dovoljno duge. Tako stupovi koji su se pilili na sredini nisu mogli biti presječeni i u njima je vlaga ostala i dalje.
Poučeni praksom, znamo da se ponekad dogoditi da se rezovi na sredini zida ne spoje, već se promaše pa je u tom slučaju presjecanje objekta opet neuspješno.
Ponekad laici, pod sanaciju objekta od kapilarne vlage svrstavaju i dreniranje objekta.
Drenaža je isključivo metoda sanacije objekta od slivne vode i zaštite objekta od zapljuskivanja padalinama.
Drenaža objekta kapilarnu vlagu može spustiti na nižu točku, pošto se razina izvora kapilarne vlage spušta, ali nikako je ne može isušiti ili sanirati.
Brojni su nedostaci ovih načina sanacije kapilarne vlage pred PROsystemom:
blokiraju daljnji dotok vlage u konstrukciju objekta, ali je nikako ne isušuju,
agresivnost tih načina po statiku konstrukcije objekta
te greške u izvođenju koje se vrlo lako mogu dogoditi što dovodi u pitanje uspjeh cijelog zahvata
|
|
